…U kasne sate dozvoljavam sebi da glasno mislim o svemu što danju ni ne prišapćem. Noć je prijatelj

Sad sam shvatila: to prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem :Budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo…

Nastavi čitanje →

A je l’ se desi vama, da onako kažete da nećete da plačete, da ćete biti jaki, da od toga nema svrhe .. I onda vam samo usne zadrhte, zabijete glavu u jastuk, i raspadnete se kao nikada do tada?

Kao prvo zelim da se izvinim onima koji su citali moj blog ,i mene nije bilo . Jer Vas dosta ima sada ! I drago mi je ,ali isto tako zao sto me nije bilo . Trebala sam vremena za sebe ,za razmisljati o svemu . Kako posle ? I evo me nakon dugog “odmora…

Nastavi čitanje →

Najveća i najgluplja greška u životu:misliti da te neko,ko te je povrijedio,neće pvrijediti ponovo.

Da je stijena bilo,moje srce to nije moglo izdržati. Taj susret,taj momenat kad su se pogledi ukrstili,netrpeljivost između nas mogao je i stranac osjetiti. Kazu,veliki je ko oprosti…e pa,ja nisam mogla…jos me boljelo,tu negdje sa lijeve strane. Dao mi je sve,samo da bi mi potom sve i oduzeo. “I? Jesi li za ovih par mjeseci…

Nastavi čitanje →

– Ja sam ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije prvi išao da onjušim oblake i prvi se namršten vratio.

– Kad umrem bar sam siguran: niko se neće dovući da mi pljune u lice. Svi ćete mi odjednom biti prijatelji i ko zna kakvo izmisliti priznanje. Potpuno vas razumem: mrtvi ljudi nisu zločinci, nisu gadovi, nisu ubice. Smrt je – pomilovanje. Smrt je najpristojniji način da se ode bez pozdrava, bez obećanja, na miru….

Nastavi čitanje →

Njegova.

Nedeljno novembarsko poslijepodne.Grad okupan zrakama sunca,pun zivota.I ja se nekako osjecam poput razigranog djeteta,uzivam u svemu sto je taj dan pruzio.Odjednom,ugledam tebe kako sjedis s njom i bezbrizno ispijas kafu.Kada su nestala sva ona osjecanja,lijepe rijeci? Kada je nestalo ono tvoje pusti nek traje? Bez najave,bez pripreme…sve nase je u tom trenutku nestalo.I ovaj suncani…

Nastavi čitanje →

*15.6.'84………Veceras…..(kad shvatis da su ti i starci,nekad mladi bili )<3

Veceras, dok blagi vjetar nam je mrsio kose, dok su nasa srca bila tako bliza jedno drugom, i dok smo poneseni osjecajima ispreplitali nase ruke i izmjenjivali njezno milovanja.. Dok su nase usne zeljne ljubavi trazile jedne druge, i dok smo pogledima izmjenjivali misli… …. Shvatila sam.. koliko mi znacis i koliko si mi nedostajao…

Nastavi čitanje →

. prokletstvo .

Žao mi je što smo danas sjedile na kavi kao dva totalna neznanca. Četrnaest godina sam uz tvoje ime vezivala pojam najbolje prijateljice. Bila si mi idol, ponos, moja sreća. Činjenica da ti nikad nisam bila dovoljna ovakva kakva jesam; odgovornija, odraslija, realnija,ozbiljnija nikad me nije smetala. Očito tebi je. Valjda je bolje pričati kako…

Nastavi čitanje →